Navigacija

Istorijat Grupe za ruski jezik, književnost, kulturu

Odluka o osnivanju Katedre za ruski jezik i književnost na istorijsko-filološkom odseku Univerziteta u Beogradu, tada Velike škole, doneta je u oktobru 1877. godine. Godinu dana kasnije na čelo Katedre postavljen je za kontraktualnog lektora Rus Platon A. Kulakovski, profesor ruskog jezika i književnosti, koji je svojim radom do 1882. godine postavio temelj beogradskoj univerzitetskoj rusistici. Nakon odlaska Kulakovskog, u periodu od 1882. do 1895. godine, postojalo je nekoliko pokušaja da se postavi predavač za ruski jezik i književnost na Velikoj školi, ali, nažalost, svaki put bez uspeha. Najzad, 1. januara 1895. godine za „privremenog učitelja ruskog, poljskog i češkog jezika i književnosti” na Velikoj školi postavljen je Radovan Košutić, koji se može smatrati osnivačem slavistike u pravom smislu te reči. Prvi Košutićevi radovi posvećeni su poljskom jeziku (1898. godine objavio je Gramatiku poljskog jezika, a 1901. Primere književnog jezika poljskog). Posle objavljivanja ovih knjiga iz polonistike Košutić se posvetio ruskom jeziku.

Taj posao trajao je blizu dve decenije. Prvo je objavio Primere književnog jezika ruskog 1910. u tri knjige (u prvoj knjizi su Tekstovi, u drugoj Napomene, a u trećoj Rečnik). Uoči Prvog svetskog rata pojavio se drugi deo gramatike (Gramatika ruskog jezika. II deo: Oblici. Beograd 1914). Prvi deo (Glasovi) bio je uoči Prvog svetskog rata takođe potpuno gotov, ali je usled izbijanja rata njeno štampanje bilo osujećeno (Prvi, opšti deo Glasova objavljen je 1919. godine u Petrogradu). Sa studentima je Košutić radio sam, i tek poslednjih godina uoči prvog svetskog rata dobio je dva asistenta za ruski jezik, koji su mu pomagali u vežbanjima.

U periodu između dva svetska osim prof. Košutića na Katedri su radili dr Aleksandar Pogodin, kontraktualni redovni profesor, koji je predavao rusku književnost, i dr Otakar Kolman, lektor za češki jezik.

Više od pola veka (od 1946. godine) traje sledeći period u razvoju katedre, koji se vezuje za ime prof. Radovana Lalića, koji se na čelu Katedre nalazi sve do svoje smrti 1972. godine. Od 1946. pa do svog odlaska u Ameriku 1958. na Katedri radi, prvo kao docent za ruski jezik, a onda i kao vanredni i redovni profesor Kiril Taranovski, čuveni versolog i poetolog.

Kao lektori za ruski jezik na Katedri rade: Petar Mitropan (od 1945. godine), Kiril Svinarski (od 1947), Georgije Orlov i Lidija Špis (od 1948), Bosiljka Gavela (od 1949), Ana Muhina (od 1950), Zinaida Stojanović (od 1962), Antonina Čupić (od 1962) i Draginja Golubović (od 1963). Od 1950. na Katedri radi, prvo kao asistent, Milosav Babović (izabran za docenta za rusku književnost 1960), a Bogdan Terzić, kao asistent za ruski jezik, od 1952. godine. U periodu od donošenja Rezolucije Imforbiroa 1948. godine pa sve do 1952. Katedra prolazi kroz veoma težak period svog postojanja (1951. se na grupu za ruski jezik i književnost upisao samo jedan student).

Od 1878. do 1905. godine naziv katedre je Katedra za ruski jezik i književnost, od 1905. do 1963. godine Katedra za istočne i zapadne slovenske jezike Filozofskog fakulteta, a od 1963. do 1990. Odsek za slavistiku Filološkog fakulteta (nakon izdvajanja Filološkog fakulteta sa Filozofskog).

Šezdesete godine 20. veka su veoma značajan period u istorijatu Odseka zbog poboljšanja stanja ruskog jezika u školama (recimo, 1964. u osnovnim školama u Srbiji ruski jezik učilo je 59,4 posto učenika, i takvo stanje se zadržavalo sve do kraja šezdesetih godina). Iz potrebe za stvaranjem kompetentnog kadra otpočelo se i sa organizovanjem Skupova slavista 1964. godine (od strane Slavističkog društva Srbije, koje je od svog nastanka bilo neraskidivo povezano s Katedrom), a čija je uloga trebalo da bude i poboljšanje stručnosti nastavnika ruskog jezika, ali istovremeno i prilika da se pokažu naučna interesovanja nastavnika Odseka.

Sedamdesete godine na beogradskoj rusistici vezuju se za delatnost četiri profesora književnosti (Milosava Babovića, Mile Stojnić, Miodraga Sibinovića i Milivoja Jovanovića) i Veru Nikolić, profesora ruskog jezika i metodike nastave ruskog jezika. Povodom 30-godišnjice posleratnog postojanja i delanja Odseka za slavistiku, kao i 80-godišnjice početka nastavne aktivnosti R. Košutića na Velikoj školi 1976. godine je održan skup na kome su učestvovali slavisti-beogradski studenti prve i druge posleratne generacije (V. Nikolić, M. Stojnić, S. Subotin, D. Mirković, O. Brajičić, A. Muzalevski, M. Nikolić, S. Nikolić i dr.). Svečanoj atmosferi na proslavi Odseka doprineo je i Hor studenata slavistike pod rukovodstvom profesora Andreja Tarasjeva.

Već 1977. obeležen je još jedan jubilej: sto godina slavistike u Srbiji. I za ovu priliku je organizovan međunarodni simpozijum sa opšteslavističkim karakterom i gostima iz celog slavističkog sveta. Referati sa ovog simpozijuma su objavljeni tek trideset godina kasnije, 2007. godine, zaslugom Slavističkog društva Srbije.

Osamdesete će obeležiti skupovi posvećeni Dostojevskom i Šolohovu, kao i Skup slavista 1986. godine, u okviru kog je jedan dan posvećen referatima o životu i delu R. Košutića povodom 120-godišnjice rođenja ovog velikana slavistike. Ruskim jezikom se na Katedri bave Bogoljub Stanković, Bogdan Terzić, Radmilo Marojević, Predrag Piper, Stojadin Kostić (metodikom nastave ruskog jezika). 1986. godine izlazi prva knjiga iz edicije Slavistički zbornik posvećena R. Košutiću i razvoju jugoslovenske slavistike (1997. je objavljena poslednja knjiga iz date edicije – o slavističkim istraživanjima R. Lalića). Ruskom književnošću se, osim navedenih za sedamdesete godine, bavi i prof. Zoran Božović.

Od 1990. godine Odsek postaje Katedra za slavistiku. Težak period devedesetih godina u istoriji bivše Jugoslavije na Katedri za slavistiku svojim mudrim upravljanjem pokušali su da ublaže rusisti Bogoljub Stanković (od 1989–1997), Predrag Piper (od 1997–1998) i Aleksandar Terzić (od 1998–2002). Rusku knjivevnost na Katedri predaju prof. Miodrag Sibinović, prof. Zoran Božović i prof. Milivoje Jovanović. Ruskim jezikom se, osim pomenutih rusista-upravnika Katedre, bave i prof. Radmilo Marojević i prof. Milana Radić-Dugonjić. Od mlađih rusista na Katedri stasavaju Ksenija Končarević (koja od 2000. prelazi na Bogoslovski fakultet) i Kornelija Ičin (sada redovni profesor ruske književnosti).

Brojne generacije rusista uspešno su ovladavale ruskim jezikom zahvaljujući trudu lektora (navešćemo samo neka imena): Marija Mežinski, Branislava Trbojević-Kerečki, Marina Petković, Vera Borisenko-Svinarski, Ivana Sekicki…

Uprkos teškim političkim i ekonomskim okolnostima ovaj period beleže izuzetni naučni poduhvati (čitav niz međunarodnih simpozijuma, pa i u doba blokade i izolacije 1995. godine). Značajan događaj za istorijat Katedre je pojavljivanje prvog broja časopisa Slavistika, izdanja Slavističkog društva Srbije, 1997. godine. Zahvaljujući tome zaposleni na Katedri, naročito oni mlađi (a nastavni kadar je u ovom periodu značajno podmlađen), dobili su glasilo u kome mogu da objavljuju radove vezane za svoja najraznovrsnija slavistička interesovanja.

Prvu deceniju 21. veka takođe je obeležila živa aktivnost Katedre u saradnji sa Slavističkim društvom Srbije (na čijem se čelu nalazi prof. Bogoljub Stanković) u organizovanju niza međunarodnih simpozijuma posvećenih kontrastivnom izučavanju ruskog i srpskog jezika i ruskoj emigraciji. U ovom periodu se organizuje i niz međunarodnih simpozijuma povodom jubileja vezanih za značajna imena ruske književnosti i kulture uopšte (Nikolaj Fjodorov, Aleksandar Vedenski, Danil Harms) zahvaljujući angažovanju profesora ruske književnosti Kornelije Ičin.

Metodiku nastave ruskog jezika od 2003. godine na Katedri predaje prof. Vučina Raičević.

Najvažniji rezultati dosadašnjoj delatnosti Katedre jesu oni koji su ostvareni u nastavnom i pedagoškom radu profesora i saradnika Katedre: preko hiljadu diplomiranih filologa-slavista (profesora, prevodilaca, urednika, naučnika i drugih stručnjaka) primenjuje u svom radu znanja o slovenskim jezicima, književnostima i kulturama stečena tokom slavističkih studija na Filološkom fakultetu u Beogradu i širi ta znanja u svojoj sredini. 

Kompletan istorijat možete pročitati ovde